Stanarska zajednica oko tende Istra u zgradi vodi beskonačnu raspravu
Živim u stambenoj zgradi u Splitu koja ima dvadeset stanova. Zgrada je iz osamdesetih, renovirana prije pet godina. Imamo zajedničku terasu na krovu, gdje stanari mogu sušiti rublje i družiti se. Prošle godine na skupštini stanara netko je predložio da se postave zaštitni sustavi jer ljetne vrućine postaju nepodnošljive. Većina je pristala. Angažirali smo firmu da procijeni što treba. Oni su predložili moderne, izdržljive tende Istra s električnim upravljanjem.
Problem je počeo već oko izbora boje. Stanari su bili podijeljeni – jedni su htjeli bijelu jer reflektira sunce, drugi sivu jer se ne vidi prljavština, treći bež jer se uklapa u mediteranski stil zgrade. Glasovanje je završilo neriješeno. Predsjednik skupštine predložio je kompromis – bijelu sa sivim rubom. Neki su pristali, drugi su bili ljuti. Jedna starica rekla je da joj se to ne sviđa i da neće plaćati svoj dio troška. Vizualno neusklađene, kontroverzno odabrane tende Istra još nisu ni montirane, a već stvaraju podjele.
Drugi problem bio je raspored korištenja. Neke obitelji htjele su rezervirati termine vikendom za roštilj, a drugi su rekli da to nije fer jer svi plaćaju. Trebalo je napraviti raspored. Sastanak je trajao četiri sata: svađe, vikanje, prijetnje. Na kraju smo napravili sustav rezervacija tjedan dana unaprijed, maksimalno četiri sata po korisniku. Ali to nije zadovoljilo nikoga. Logistički komplicirane, birokratski uređene tende Istra na zajedničkoj površini zahtijevale su pravila koja su svi kršili.
Treći problem bilo je održavanje. Tko će čistiti? Tko će provjeravati da sve funkcionira? Angažirali smo domara, ali on je rekao da to nije u njegovom opisu posla. Tražio je dodatnih dvjesto eura mjesečno. Stanari su bili bijesni; rekli su da je već plaćen za održavanje zgrade. On je odbio raditi dodatno bez ekstra plaće. Ostali smo bez rješenja. Neodržavane tende Istra počele su propadati nakon samo tri mjeseca.
Najgora situacija bila je prije mjesec dana. Netko je ostavio tende otvorene preko noći. Došla je oluja; vjetar je poderao tkaninu i oštetio mehanizam. Nitko nije priznao krivnju. Trebamo platiti popravak iz zajedničkog fonda, što znači dodatno opterećenje. Vandalski oštećene, kolektivno zanemarene tende Istra pokazale su da zajednička dobra ne funkcioniraju u zgradama gdje ljudi nemaju osjećaj zajedništva i odgovornosti, što je nažalost realnost suvremenih urbanih zajednica u kojima svatko gleda samo svoja posla.